Lemaître je povezao vjeru i kozmologiju

Georges Lemaître (1894–1966), belgijski katolički svećenik, fizičar i astronom, bio je jedna od ključnih figura znanosti 20. stoljeća. Kao otac tzv. teorije velikog praska, Lemaître je revolucionirao naše razumijevanje podrijetla svemira. Njegova sposobnost da spoji vjeru s pionirskim znanstvenim istraživanjem ističe duboku integraciju dvaju područja koja se često smatraju sukobljenima.

Rođen 17. srpnja 1894. u Charleroiu u Belgiji, Georges Lemaître odrastao je u pobožnoj katoličkoj obitelji. Nakon završetka osnovnog obrazovanja, upisao je studij građevinarstva na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu. Međutim, njegov akademski put prekinuo je Prvi svjetski rat u kojemu je aktivno sudjelovao. Nakon rata, Lemaître je svoju pažnju preusmjerio s inženjerstva na dublje interese u matematici i fizici. Ušao je u sjemenište, a 1923. zaređen je za katoličkog svećenika. Unatoč vjerskoj vokaciji, Lemaîtrova strast prema znanosti ostala je snažna, što ga je potaklo da nastavi studij fizike i astronomije. Na kraju je studirao u Sjedinjenim Američkim Državama, na sveučilištima Harvard i Massachusetts Institute of Technology (MIT), gdje je stekao doktorat.

„Dva su puta do istine, a ja sam odlučio slijediti oba”, govorio je Georges Lemaître (1894–1966), belgijski katolički svećenik, fizičar i astronom, jedna od ključnih figura znanosti 20. stoljeća

Lemaîtreov najrevolucionarniji doprinos znanosti dogodio se 1927, kada je, rješavajući Einsteinove relativističke jednadžbe, zaključio da svemir nije statičan, nego da se širi. Formulirao je zakon, kasnije nazvan Hubbleov zakon, koji matematički izražava da je brzina udaljavanja međusobno udaljenih galaksija proporcionalna njihovoj međusobnoj udaljenosti. Nešto kasnije, 1931, Lemaître je ponovno izazvao uzbuđenje u znanstvenom svijetu povezujući kozmologiju s kvantnom fizikom. Zaključio je da svemir, koji se širi, ima svoj vremenski početak: „Ako se vratimo unatrag kroz vrijeme, naći ćemo sve manje i manje kvanta, dok ne nađemo svu energiju svemira pakiranu u nekoliko ili čak u jedinstvenom kvantu“, objasnio je Lemaître. Predložio je teoriju o prvotnom atomu, izvoru prostora i vremena. Bio je daleko ispred svog vremena u tvrdnji da kozmička zbivanja nisu proizvela samo elemente, koji sada čine galaktike, već i tzv. pozadinsko zračenje, koje putuje prema Zemlji od prvih trenutaka stvaranja. Lemaîtreov rad postavio je temelje modernoj kozmologiji, osobito kada je njegova predviđanja kasnije potvrdio Edwin Hubble, čija su promatranja udaljenih galaksija poduprla Lemaîtreovu hipotezu o širenju svemira.

Budući da je bio katolički svećenik, Lemaîtreova znanstvena nastojanja neizbježno su potaknula rasprave o odnosu vjere i znanosti. Međutim, sam Lemaître nije vidio sukob između svojih vjerskih uvjerenja i znanstvenog rada. Smatrao je da prirodne znanosti objašnjavaju kako svemir funkcionira, dok se religija bavi pitanjem zašto. Njegova poznata izjava „Dva su puta do istine, a ja sam odlučio slijediti oba“ savršeno odražava njegovu sposobnost da znanost i vjeru vidi kao komplementarne dimenzije ljudskog traganja za istinom.

Nasljeđe Georgesa Lemaîtra daleko nadilazi njegovu formulaciju teorije velikog praska. Njegov rad otvorio je put budućim otkrićima o starosti svemira, kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju i formiranju galaksija. Otkriće kozmičkog pozadinskog zračenja Arna Penziasa i Roberta Wilsona iz 1965. pružilo je samo dodatne dokaze koji su podržali Lemaîtreov model o podrijetlu svemira. Njegov doprinos znanosti dodatno je priznat kada je 2018. Međunarodna astronomska unija preimenovala Hubbleov zakon u Hubble-Lemaîtreov zakon.